Kada ugledamo psa s brnjicom pomislimo da je pas opasan, no pas može nositi brnjicu iz više razloga. U današnje vrijeme postoje sve udobniji modeli, te možemo naučiti psa da je rado nosi na sebi.
Boraviti pokraj psa s brnjicom je tehnički gledano sigurnije od boravka pored psa bez brnjice pa ne trebamo odmah prestati disati kada ga ugledamo 🙂 No dajte mu prostora jer ne znamo točan razlog, možda ima traumatična iskustva s ljudima i time ćemo mu olakšati.
U svijetu, određene pasmine zakonski moraju nositi brnjicu u javnosti, dok u nekim zemljama samo u javnom prijevozu. Kod nas vrijedi: “Vlasnik opasnog psa smije izvoditi na javne površine, te prostore i prostorije javne namjene samo psa koji je na povodcu, označen mikročipom i s brnjicom”. I za javni prijevoz: “Dopušten je prijevoz kućnih ljubimaca pasa koji u grebenu imaju više od 30 cm, ako pas ima brnjicu i vodi se na kratkom povodcu, a vlasnik ima propisanu ispravu o upisu i cijepljenju protiv bjesnoće.”
Osim udobnosti najvažnije je da pas može dahtati jer se na taj način hladi!
Photo source: http://store.clickertraining.com/baskerville-ultra-muzzle.html
Brnjica može biti odlična prevencija za različite situacije, te ćemo je po potrebi psu trebati staviti kod veterinara, na putovanju i slično. Pas može nositi brnjicu dok nije dobro naučio signal Fuj/Ostavi kao prevenciju za samonagrađivanje ili potencijalno otrovanje. Svakako je treba nositi pas koji pokazuje agresivno ponašanje (nasrće i pokušava ugristi).
Iz svih tih razloga dobro je naučiti svojega psa da nositi brnjicu nije nešto strašno. Ponekad je puno važnije da naš pas nikoga ne ozljedi, nego da se nadamo i mislimo da se to neće dogoditi.
Režanje, pokušaj ugriza i sami ugriz su prirodni oblici komunikacije psa koji nešto ne želi, i to trebamo poštovati. No važno je početi raditi na rješavanju uzroka takvog ponašanja i shvatiti to ozbiljno – zbog psa i zbog okoline. Brnjica je odličan alat i pomagalo u tom procesu.
No treba pripaziti, psi koji nose brnjicu i dalje mogu ozlijediti psa ili čovjeka/dijete no u blažem obliku (nabijanje njuške, grebanje, rušenje). Dakle, ako je vaš pas reaktivan na pse ili/i ljude, treba paziti da im ne može prići ni dok ima brnjicu.
I svakako potražite pomoć adekvatno educiranog stručnjaka.
Ako imate psa za kojeg niste sigurni kako može reagirati, ne osjeća se dobro u gužvi ili u određenim situacijama, dobro mu je staviti brnjicu kako bi prevenirali potencijalnu situaciju da pas iz straha reagira ugrizom.
Situacije mogu biti razne, ali općenito, ako se pas osjeti dovoljno ugroženo, vrlo je moguće da će odreagirati i ugrizom.
To vrijedi i za one pse za koje smo “sigurni” da neće nikome ništa napraviti. Ni za te pse ne možemo tvrditi da neće ništa napraviti. Reakcija je moguća ako pas osjeti potrebu da se obrani i ako pređemo njegovu granicu – a svaki pas je ima.
Također je važno znati da ne biramo mi gdje je granica, već pas. Određena se situacija nama može činiti potpuno prihvatljivom, dok je za nekoga psa ona previše.
Radi toga je vazno da znamo kako pravilno prići psu, i što treba izbjegavati raditi.
Ako znate ili sumnjate da će vaš pas imati reakciju u određenim situacijama, ili sumnjate na to – OSIM brnjice možete psa označiti i žutom oznakom, koja je internacionalni signal da se psu ne prilazi. No žuta oznaka NE ZAMJENJUJE brnjicu.
Više o projektu možete tu pročitati:
http://gulahund.se/hrvatski-croatian/ i https://www.facebook.com/ZutipasHrvatska
Većina pasa pokušat će brnjicu odmah skinuti čim je stavimo, te je moguće da će zbog nelagode i čudnog osjećaja stvoriti negativnu asocijaciju na brnjicu. Posljedično, svaki put kada je ponovno vadimo, nelagoda će rasti i pas će sve manje htjeti da je stavimo.
Nije dobro ni da pas vidi brnjicu samo kad ide veterinaru ili u salon za grooming. Zna se dogoditi da su ta iskustva za psa nelagodna, te može brnjicu povezati s osjećajem neugode/nelagode.
Zato trebamo psu stvoriti jaku pozitivnu asocijaciju na brnjicu, kako bi je pas rado nosio. Postoje različite metode, no važno je da brnjica za psa počne biti izvor pozitivnih stvari (poslastica, šetnje i slično). Također je važno da ga privikavamo na nju jako postepeno i polako – sve dok ne dođemo do toga da se pas razveseli kad izvadimo brnjicu, da sam gura njušku u nju, bude miran dok je kopčamo i ne pokušava je skinuti.
Evo odličan primjer gdje Zus svojevoljno i rado gura njušku u brnjicu i sve to smatra igrom. Prije vježbanja sa klikerom i poslasticama brnjicu je uvijek htio skinuti, te je pokazivao znakove stresa kada bi ju ugledao. Ova brnjica je bila samo za vježbu (nije primjerena za svakodnevno korištenje) dok nije dobio bolju i udobniju brnjicu koju sada rado nosi:
Link na youtube: http://youtu.be/giSKg_WxMWg
I za kraj – važno je da je brnjica odgovarajuće veličine, da pas može dahtati, popiti vodu, da je što udobnija i idealno takva da možete psu davati poslastice po potrebi.
Evo primjer takve brnjice:
Ako trebate savjet oko brnjice – kako naučiti psa da ju zavoli slobodno se javite na mail jkallay@vagabond.hr.
Jelena Kallay
Vagabond Pozitivna Komunikacija sa Životinjama
Dip. Animal Behavior Technology, Dip. ABT – CASI
Karen Pryor Academy Dog Trainer Professional Program, KPA – CTP