Treninzi i rad sa psima (životinjama) bi trebali biti puno više od naše želje da oni izvršavaju naše signale. Odnosno, tu se ne bi trebalo raditi o uspostavljanju autoriteta, o dominaciji, o tome da moraju raditi ono što im mi kažemo samo zato što smo im mi skrbnici ili imamo priliku raditi s njima. Učenje signala bitno je, naravno, jer s pomoću njih uspostavljamo komunikaciju i odnos sa psom (životinjom), te stavljamo njihovo ponašanje pod kontrolu.
Komunikacija sa životinjama bi trebala biti pozitivna iz raznih razloga. Kod rada sa psima, uz pozitivan pristup psu postavljamo granice, no učimo ih na nacin koji je psu razumljiv i koji će dugotrajno funkcionirati. Psa učimo sto želimo da radi, umjesto da mu stalno nešto zabranjujemo i učimo što ne želimo da radi.
Učimo ga da smo mi izvor lijepih stvari i da nam može vjerovati. Time učvršćujemo i produbljujemo svoj odnos. Dakle, pravilnom upotrebom pozitivnih metoda možemo jasno i precizno psu pokazati ili ga navesti da radi ono sto želimo. Psi vole i bolje razumiju takav pristup jer je u takvoj komunikaciji cilj da pas (životinja) ima priliku shvatiti sto želimo, kako bi počeo to sam nuditi, kako bi mi mogli to ponašanje staviti pod kontrolu.
U pozitivni pristup uključujem i poznavanje, razumijevanje i poštovanje načina na koji psi komuniciraju međusobno i s nama. Bez toga često dolazi do toga da mi pogrešno protumačimo pseće ponašanje, odnosi se narušavaju i vremenom dodatno pogoršavaju. Počinju frustracije s obje strane i često priča nema sretan završetak, a zapravo se radilo o tome da je došlo do problema u komunikaciji. Više o tome sam pisala u ovom Blogu – Obostrane frustracije.
Ponekad je za popravljanje odnosa dovoljno da se sa psom počnemo bilo sto raditi, naprimjer, uče se po prvi puta ili ispočetka osnovni signali (upute) kako bi uz jasnu i pozitivnu komunikaciju čovjek i pas uspostavili ponovno vezu i nastavili ju graditi na tome dalje. Znači, naglasak je na nadogradnji i građenju odnosa. No i tu igra ulogu pristup i način. Naravno to ovisi i o samom problemu, i ako već imate narušen odnos sa psom, ili psa s problemom u ponašanju, radije se posavjetujte s cetrificiranim stručnjakom.
Učenje signala važno je jer trebamo imati kontrolu nad psom, kako bismo njemu potencijalno spasili život i/ili spriječili ga da nekoga slučajno ugrozi, te kako bi nam zajednički život bio lakši.
No trening ima još pozitivnih strana, a to je da psu (životinji) daje mentalnu stimulaciju, što je jednako važno kao i fizička stimulacija. Kada psima damo priliku da uče, razmišljaju i rješavaju zadatke –odmah se vide pozitivne promjene u njihovom ponašanju. Primijetit ćete i sami da se pas zna umoriti više i brze nakon treninga, nego nakon duge šetnje, jer kao i nas, i njih mentalni rad umara.
I njima, kao i nama, učenje nije problem kada netko zna dobro objasniti i prenijeti znanje. Dakle, učenje može i treba biti zabavno i jasno preneseno. Psi kroz takav pristup vole učiti, i često sami traže još.
Vecina pasa prvobitno je “stvorena” s drukčijom ulogom i svrhom nego da budu kucni ljubimci, ili samo kucni ljubimci. I kad im oduzmemo taj “zadatak/posao”, oduzeli smo im mogućnost da budu ono sto jesu, odnosno da se izraze na način koji je njima prirodan, te da rade ono sto žele i vole raditi. Kroz trening im to možemo omogućiti i dati im mogućnost da preusmjere energiju i volju za radom na nešto drugo.
Zato uključite svojeg psa u neke aktivnosti i vidjet ćete i sami prilično brzo pozitivnu promjenu u njegovom ponašanju i u vašem odnosu. No to ne znači da svi psi vole sve aktivnosti, da se vole zabavljati na isti način, te da ih iste stvari motiviraju i ispunjavaju. Izrazito je važno znati prepoznati što je to što naš pas voli. U suprotnom mu možemo stvoriti samo veću frustraciju ako ga “prisiljavamo” da radi nešto sto je nama zabavno i čini nam se zabavno i za našeg psa, dok on u tome uopće ne uživa. O tome sam više pisala u ovom članku – Odabir aktivnosti
Zato se potrudite upoznati svoje pse, naučite čitati njihovo ponašanje i komunikaciju jer oni nam stalno pokazuju i “govore” što žele, vole i kako se osjećaju. Kroz pozitivan pristup ćemo brze i lakše razviti uzajamno razumijevanje i uspjeti ćemo naci zajednički jezik. Učenje i rad trebaju biti dovoljno zabavni i razumljivi kako bi životinja imala priliku shvatiti sto želimo, te kako bi htjela surađivati s nama. Na taj način, samo nebo je granica u tome što sve možemo zajedno postići.
