Još uvijek kruže iskrivljene informacije o pojmu “Dominacija” što dovodi do raznih štetnih ili potencijalno štetnih radnji koje se rade psima u ime odgoja.
Iskrivljeno se tumači(lo) i vučje ponašanje što posljedično dovodi do neispravne upotrebe izraza “Vođa čopora” kao i potrebe/vjerovanja da se psa kada radi nešto što mi smatramo neispravnim postavi na bok/leđa i prisilno drži u tom položaju – takozvani “Alpha Roll”.
Za početak još uvijek nije potpuno jasno ni porijeklo psa kao vrste i tu se znanstvenici kose s informacijama jer dolaze do različitih saznanja. Niti se zna točno kako i kada je nastala domestikacija psa i tu znanstvenici zapravo tapkaju, postoje razne teorije no nitko ne zna točno. A postoji mogućnost da je sve istina…
Evo dobar članak na engleskom jeziku na tu temu:
https://www.smithsonianmag.com/science-nature/how-wolves-really-became-dogs-180970014/
Kako će vrijeme promicati saznat će se vjerojatno nove stvari no za sada stvari stoje tako.
Bilo da je pas potekao od vuka ili su imali zajedničkog pretka to nema podlogu da ih danas toliko direktno uspoređujemo i objašnjavamo pseće ponašanje kroz vučje. Previše se toga dogodilo kroz povijest što je utjecalo na psa (utjecaj čovjeka) kao vrstu a da ne govorimo o tome koliko tek pasmina postoji…
No pošto je sve počelo s iskrivljenim tumačenjem vučjeg ponašanja počet ću s tim.
1. Vukovi žive u obiteljskim zajednicama no možemo skupinu vukova nazvati čoporom koji po definiciji uključuje pripadnike iste vrste iz porodice Canidea. Radi se o bićima koji su u srodstvu, dakle obiteljima, širim obiteljima a postoje i varijacije na temu no generalno radi se o jednoj obitelji.
Kod vukova ne postoji vođa čopora kao ni alfa mužjak u smislu kako se često tumači – vuk koji je na vrhu hijerarhijskog lanca i kontinuirano kroz agresivno ponašanje drži ostale niže na ljestvici i sukobit će se sa svakim tko mu se suprotstavi.
Radi se zapravo o vučjem paru koji odgajaju svoje potomstvo. Možemo ih nazvati ako želimo alfa mužjak i ženka no možemo ih zvati i roditelji – mama vuk i tata vuk 🙂
Oni odgajaju svoje potomstvo na prirodan vučji način koji ne uključuje agresivno ponašanje u odgoju već povremeno opominjanje kao što bi svaki roditelj opomenuo svoje potomstvo ako smatra da radi nešto neprimjereno, možda opasno itd..
Da ne pišem cijelu priču niže ću staviti članke na engleskom, možete se poslužiti google translatorom ako nekog engleski zeza.
2. Vukovi kao bića neće bez dobrog razloga ulaziti u sukob jer to troši dragocjenu energiju koju mogu trošiti na nešto puno vrjednije kao lov. Također ako dođe do ozljede tom vuku se drastično smanjuju šanse za preživljavanje.
Svim bićima koji imaju suživot je zapravo u interesu imati dobre odnose jer imaju i međusobnu korist, izuzeti ćemo emotivnu stranu jer ne možemo znati koliko i što točno vukovi osjećaju.
Ono što nama može izgledati kao sukob je često normalan vučji način komunikacije.
Primjerice vukovi ne bacaju jedni druge na leđa s ciljem da ih podčine kako se često tumači, drugi vuk to napravi svojevoljno sa svrhom umiljavanja.
Koji je točno motiv ne možemo sto posto znati – može biti da potvrde odnos u stilu ti si super, poštujem te ili je to jednostavno “pristojan” pozdrav. Može biti oblik isprike ili izražavanja ljubavi. Moguće da je iz straha. Moguće sve navedeno no ovisno o kontekstu i uključenim pojedincima.
Paralela – Neki će savjetovati da trebate na silu štene/psa poleći na bok i ne dati mu da se pomakne jer ga se tako uči gdje mu je mjesto a mi moramo biti dominantni vođa.
Ako dolazi do kontakta zubima mame vučice u odgoju malih vučića oni se nakon toga nje ne boje panično što znači da je to bila informacija a ne želja da ih ozljedi. Samo ona zna koju je jačinu dodira zubima koristila i kada će to uopće primijeniti. Ne možemo uopće znati kako to vučić tada točno fizički osjeti i što pomisli.
Neki će savjetovati da štene jako uštipnemo ili potegnemo/gurnemo/protresemo (cuknemo ga na lajni) jer bi to tako mama vučica napravila. Popularno se to sve stavlja pod jedno ime – korekcija.
Primjer. Ako dolazi kod vukova do sukoba oko hrane i tata vuk jede prvi (moguće i mama), za to postoji logična i biološka podloga jer on je zadužen za prehranu cijele obitelji i ako on nema snage ili oboli tada je cijela obitelj ugrožena.
To ne znači da je on dominantni frajer koji je grub i želi biti glavni pa otima hranu da pokaže drugima gdje im je mjesto, on to radi jer MORA. No naravno kada je glad u pitanju tada se ponašanje uključenih može mijenjati, pokušat će svi što više dohvatiti a tata će svoj dio moguće i jače braniti. Tada može doći do sukoba jer glad radi svoje. Tada možemo reći da roditelji kroz dominantno ponašanje kontroliraju resurse.
No kada vukovi imaju velik ulov tada svi jedu skupa u miru, jer se ne uključuje mehanizam preživljavanja.
Neki će savjetovati da psiću otimamo hranu jer tako vukovi rade u ime odgoja.
Što se pak tiče vučjeg ponašanja prema pripadnicima drugih čopora (ako dođe do susreta i sukoba) taj dio nas ne smije zanimati jer ako već netko vuče paralelu između vučjeg ponašanja u odgoju vučića na odgoj štenaca tada gledamo samo kako se vukovi ponašaju unutar obitelji, a ne dok ulaze u sukob oko teritorija ili resursa s drugim obiteljskim zajednicama.
Inače bi značilo da gledamo na psa kao potencijalnog neprijatelja kojeg želimo otjerati s našeg teritorija, što pretpostavljam nitko ne želi 🙂
Dakle, štene koje smo doveli u naš ljudski dom nije vučić (da utvrdimo gradivo :))
Mi štenetu nikada nećemo moći biti mama i odgajati ga kako bi njihova obitelj to radila niti trebamo pokušavati jer može završiti neslavno.
Psić nas jednostavno neće razumjeti kako mi želimo i mislimo.
Sve gore navedeno u narančastoj boji su primjeri neispravnog tumačenog ili pokušaja primjene nečega što do kraja ne razumijemo niti smo u stanju ikada ispravno izvesti a najčešće dovede do toga da psi razviju neki problem u ponašanju.
Najčešće tada završe na cesti, u šinteraju/azilu ili su uspavani…
Ono što možemo raditi je odgajati štene na human način kako bi izrastao u biće koje može imati što normalniji suživot s potpuno drugačijom vrstom (nama). Danas imamo i znanje kako se to može izvesti tako da psić uspije razumjeti što želimo a i da zadovoljimo (naravno koliko je moguće i na siguran način) prirodne potrebe šteneta (kasnije i odraslog psa).
3. Kada su vukovi dominanti? Dominacija se često tumači kao “borba” za prevlast oko resursa i mogućnosti reprodukcije. No točnija definicija dominacije je “Važnost višeg statusa u odnosu na drugo biće”.
No znanstvenici se često ne slažu oko definicije dominacije i to dovodi do različitog tumačenja ponašanja. Svašta se stavlja pod krov dominacije no ponekad se možda radi o nečem drugom.
Dominacija može uključivati potrebu za prevlasti oko svega što je važno za preživljavanje no gradacija jačine iskazanog ponašanja unutar obiteljske zajednice će varirati ovisno o okolnostima i razlozima.
Kod vučje obitelji očekuje se da mlađi poštuju starije što sve uključene naravno stavlja u hijerarhijski odnos. Također se pokazalo da su odrasli i najstariji vukovi od velike vrijednosti u lovu i obrani čopora.
Često već stariji mladunci ostaju u obitelji i pomažu oko odgoja najmlađih pa u čoporu žive vukovi razne dobi (neki odu kada porastu i formiraju svoje obiteljske zajednice).
Znanstvenici te odnose nazivaju submisivnost i dominacija.
Znači možemo reći da su vukovi pokazuju dominantno ponašanje svaki kada žele dati do znanja mlađem vuku da očekuje da se ponaša “pristojno” i da ga poštuje (od pozdrava na dalje) jer ima iskustvo i znanje. Kada žele potvrditi status.
No i za mlade to ima smisla pošto ovise o odraslima i od njih će učiti sve što im je potrebno za život.
No zar to nije tako i u ljudskoj kulturi?
Naravno ne ponašamo se svi jednako to ovisi od kulture do kulture, postoje razlike u tome koga se treba poštovati u društvu (to uključuje i muško/ženske odnose).
No očekivanje starijih da ih mlađi poštuju i slušaju postoji i u našoj kulturi (iako sve manje u današnje doba). S obzirom na to da su pogotovo u prošlosti stariji bili iskusniji i mudriji mladima je bilo od koristi da ih slušaju. Sve s ciljem da obitelj ili zajednica može bolje i harmoničnije koegzistirati i da se povećaju šanse za preživljavanje. Tako još uvijek žive i razna plemena.
U raznim kulturama danas se recimo očekuje da mlađa osoba poljubi ponuđenu ruku odrasle osobe pri susretu a zapravo s ciljem da se potvrdi status u odnosu. To se vidi i kroz govor tijela, mlađa osoba se pogne, odrasla ostaje uspravna.
Postoji još primjera i razloga kada se to radi/lo:
https://en.wikipedia.org/wiki/Hand-kissing
Čisto pišem kao primjer i paralelu s ljudskim ponašanjem kako bi se bolje razumjelo što dominacija i submisivnost znače ili mogu značiti.
Dominacija i submisivnost u odnosima rijetko kad uključuje silu, radi se o odgoju od rane dobi kao i tome da takvo ponašanje postaje sastavni i opće prihvatljiv oblik ponašanja u društvu.
Što se tiče prevlasti za resurse, imamo staru izreku “tko jači/tlači” jer kada se radi o nagonu za preživljavanje tada se ne gleda tko je pristojniji već tko je brži i jači. U slučaju vukova to su najčešće roditelji (ovisno o dobi naravno) no zapravo je svima u interesu da oni prežive pošto su oni zaduženi za lov, obranu i reprodukciju.
Pošto je tema velika evo članak/istraživanje koji svakako vrijedi pročitati i puno toga objašnjava:
Alpha status, dominance, and division of labor in wolf packs
By L. David Mech
https://digitalcommons.unl.edu/cgi/viewcontent.cgi?article=1343&context=usgsnpwrc
I još jedan članak (istraživanje) novije dobi. Iako se radi vukovima u zatočeništvu radi se o obiteljskoj zajednici pa se neke stvari mogu vidjeti.
Čisto kao napomena – trebamo uvijek uzeti u obzir da sva istraživanja najčešće imaju neku manu, i svakako ovisi kako netko tumači istraživanje. Znanstvenici će se držati nekih pojmova i pokušati sve gledati kroz brojeve i postotke, no vjerujem da je priča uvijek kompleksnija i da možemo samo zaključivati kao promatrači i da za neke stvari nikada ne možemo znati potpunu istinu. Naravno neke stvari možemo i tvrditi. Važno je znati razaznati što je neoborivo a što je zapravo samo naše tumačenje.
No vrijedi pročitati istraživanje jer govori o vukovima kao o obitelji a ne kao zvijerima koje se međusobno stalno izazivaju kroz agresivno ponašanje:
Dominance relationships in a family pack of captive arctic wolves (Canis lupus arctos): the influence of competition for food, age and sex
Simona Cafazzo, Martina Lazzaroni, and Sarah Marshall-Pescini
https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC5126626/
4. Gdje je prošlo krivo? Da ovo ne postane knjiga evo odlični članci (ima i članaka koji objašnjavaju već rečeno ili se informacije ponavljaju no neka imate na izbor) 🙂
ČLANCI
Why not dominance?
By Carol A. Byrnes, CPDT-KA and Dana L. Byrnes, CPDT-KA
http://www.diamondsintheruff.com/why-not-dominance
Why everything you know about wolf packs is wrong
By Lauren Davis
https://io9.gizmodo.com/why-everything-you-know-about-wolf-packs-is-wrong-502754629
David Mech’s Theory on the Wolf Alpha Role
By Adrienne Janet Farricelli
https://pethelpful.com/dogs/David-Mechs-Theory-on-the-Alpha-Role
Dog Behavior and Training – Dominance, Alpha, and Pack Leadership – What Does It Really Mean?
By Debra Horwitz, DVM, DACVB & Gary Landsberg, DVM, DACVB, DECAWBM
https://vcahospitals.com/know-your-pet/dog-behavior-and-training-dominance-alpha-and-pack-leadership-what-does-it-really-mean
“Dominance” in Dogs—Again
Misunderstandings about dominance continue to abound in canine science
By John Bradshaw Ph.D.
https://www.psychologytoday.com/us/blog/pets-and-their-people/201603/dominance-in-dogs-again
You are not an alpha dog
By Karen Louis DVM, MS
https://vetchick.com/petrumors/alphamyth/
Debunking the “Alpha Dog” Theory
By Pat Miller, CBCC-KA, CPDT-KA
https://www.whole-dog-journal.com/issues/14_12/features/Alpha-Dogs_20416-1.html
S ovim člankom se potpuno slažem i sve objašnjava:
The “D” Word: Dominance
We talk about dominance, but do we really understand it?
By Karen B. London, PhD
https://thebark.com/content/d-word-dominance
Koliko teksta samo o vukovima a na početku smo već naučili da ih ne trebamo direktno uspoređivati sa psom 🙂
Naravno da neke sličnosti postoje no postoje i s drugim bićima koje spadaju u Canidae porodicu.
Tema je velika no htjela sam najvažnije stvari istaknuti kako bi naučili da način kako se još uvijek često tumači vučje pa onda i pseće ponašanje jednostavno nije ispravno. Govorim o gore spomenutom.
Po meni je zaključak da jednostavno ne znamo dovoljno o psu kao vrsti i bez uspoređivanja s vukovima pa tako ni o dominaciji kod pasa da bi ju koristili kao “alat” u odgoju pasa. O psećoj vrsti ću pisati u drugom dijelu.
Iako postoje razna pravila u ponašanju na kraju dana ništa nije crno/bijelo niti smije biti kada se radi o bićima. Svi znamo da su odnosi komplicirani, moguće je da je tako i u životinjskom svijetu 🙂
Što se tiče odgoja, danas znamo da postoje i drugi načini kako životinju potaknuti da napravi nešto i kako ju na što humaniji način spriječiti da nešto napravi. Glumiti vuka ili psa stvarno nema potrebe 🙂
Link na drugi dio – Dominacija kod pasa