Članak je objavljen i u mojoj kolumni na portalu Naturala.hr.
http://www.naturala.hr/naturala-kolumne/igra-je-vazan-element-odgoja-pasa-2826/autor-3068.html
Igra je važan dio odrastanja jer kroz igru učimo i pripremamo se za život. Sve što naučimo na zabavan način lakše i brže ćemo usvojiti. Jednako vrijedi i za naše ljubimce.
No nije svaka igra primjerena, niti se psi žele i trebaju igrati na jednak način tokom cijelog života.
Svaki pas imat će svoj stil igre i preferenciju čime se želi igrati, te koliko mu je ugodno u igri s drugim psima ili s nama. To će se također mijenjati kako pas raste. Na to će utjecati karakter psa, trenutačna dob te iskustva koja je dobio igrajući se.
Pas će sam izabrati s kojim se igračkama više voli igrati, no i mi možemo pomoći u tome da povećamo vrijednost igračaka. Možemo ih primjerice puniti hranom (dispenzeri hrane). Dobro je igračke i rotirati, kako psu ne bi sve igračke stalno bile na raspolaganju te mu tako i brzo dosadile.
Sa psom se možemo i mi igrati, te kroz svaku igru i interakciju možemo ujedno psa i učiti neke signale, kao donesi, pusti, uzmi, čekaj i slično. Tako će pas rado učiti jer će biti motiviran, te će mu nagrada biti igra s nama.
Igra s drugim psima je cijela tema za sebe, no najvažnije je naglasiti da nije svaka igra primjerena niti čini dobro psima. Da bi igra bila takva da psi u njoj uživaju, nesto uče i zabavljaju se, ona treba biti balansirana. Što znači da će oba psa na jednak način funkcionirati u igri, prekidajući radnju ukoliko je jedan pas prešao granicu, a drugi pas mu je to pokazao. A granica se lako prijeđe, te odjednom igra može prerasti u nelagodu, što može rezultirati svađom, ozljedama i trumama.
Zato je važno da znamo čitati pseći govor tijela, te kada vidimo da je nekom psu nelagodno u igri, da ih na nježan način razdvojimo i presumjerimo njihovu pažnju na nešto drugo ili se udaljimo. Nipošto nije dobro igru grubo prekidati jer to psi mogu povezati jedan s drugim, te se negativna asocijacija na drugog psa moze povećati ili tek nastati.
Ako imamo psa koji se boji drugih pasa, tada je još važnije da pas susreće samo stabilne i prijateljski raspoložene pse kako bi učio od njih da druženje sa psima može biti ugodno i korisno (zajedničko istraživanje, učenje itd…) Psu koji osjeća nelagodu prema drugim psima nećemo pomoći ako ga forsiramo da se druži sa svim psima, dapače, to može ozbiljno pogoršati situaciju.
Kako odrastaju, psi pokazuju sve manji interes za igrom (općenito govoreći, tu i karakter psa igra ulogu), te to trebamo poštovati. To svakako vrijedi za igru sa drugim psima, prirodno je da pas gubi interes i da bira drugačije načine zabave ili odmora.
Dakle, potrudite se dobro upoznati svojega psa, saznajte kakve igračke voli i imajte razumijevanja za to da će mu se možda preferencija igre mijenjati kako će odrastati. Nemojte ga forsirati da se druži s drugim psima ukoliko on to više (ili uopće) ne želi jer kao i mi, naš pas ima svoj stil i način zabave, te ga prisiljavanje na igru sigurno neće opustiti niti mu pomoći.
S druge strane, ako imate psa koji se izrazito voli igrati, to mu svakako trebate omogućiti. U suprotnom pas iz dosade i zbog viška energije može početi raditi stvari koje nama nisu primjerene te možemo narušiti odnos sa psom. A to sve može rezultirati i većim problemima u ponašanju (destruktivnost i slično).