Najbolja stvar koju sam mogla učinit za sebe i svog psa je bilo kontaktirati Vagabond. Kad je moj malac došao k nama bila sam uvjerena da totalno kužim ponašanje i psihologiju pasa, no kako to obično biva teorija je jedno a praksa drugo.Vidla sam da nešto u mom pristupu ne štima jer nikako nisam uspjevala ispravit negativnu emociju koju je počeo pokazivat u prisustvu drugih pasa. Nikad mi nije mi bila želja da mu utuvim u glavu kako sam ja vlasnik i gospodar a on samo podčinjeni pas ,te da imamo odnos sagrađen na strahu i kasnijim problemima proizašlih iz takvog pristupa ,zato je prošlo dosta vremena dok nisam konačno našla adekvatnu osobu da mi pomogne.
Na preporuku, kontaktirala sam Jelenu i već na prvom satu oduševio me njen pristup koji je apsolutno pozitivan prema životinjama te mi je na taj način pomogla da gradim sa njim jedan skladniji i smireniji odnos a to je ono što sam i htjela. Vježbamo svaki dan u šetnjama koje više nisu samo šetnje, već su radne šetnje i uživamo oboje :). Primjećuje se pomak u ponašanju i osjećam da ima više povjerenja u mene nego prije. Super je to što je Jelena uvijek dostupna i uvijek uskoči kad nešto “zaškripi” zato je preporučam svima ako imate bilo kakav problem sa svojim pesekom.
Marley i ja šaljemo ti veliku pusu 🙂
Goga Gretich
Da mi je netko rekao prije 2 mjeseca da ću ponovno moći u šetnju sa psom, u najmanju ruku bi rekla da je lud. Naime, imam njemačkog ovčara, starog 3 godine, vrlo aktivnog, pametnog, ali agresivnog prema drugim psima i ljudima koji dolaze u moju kuću.
Vrlo je zaštitnički nastrojen od samog početka tako da je ugrizao već sedmero ljudi uključujući i mog dečka te se je dva puta potukao sa mojim drugim psom s kojim se inače jako dobro slaže. Sve to zahtjevalo je liječničku intervenciju. Kako pas ima jako puno energije, treba se puno istrčavati i ići na duge šetnje, što je do prije par tjedana bila nemoguća misija.
Imala sam dvije opcije, ili ga nekome pokloniti – a nitko ne želi psa koji grize ili ga dati uspavati, što je bila užasna spoznaja. Tada sam se konzultirala sa veterinarom koji mi je predložio i treću opciju – da kontaktiram Jelenu, što sam i napravila. Prvi sastanak je prošao odlično, sastojao se od iscrpnih konzultacija i na kraju dogovora za prvi termin treninga. Prvi put je bilo iznenađujuće dobro, krenuli smo od samog početka….a Jelena je prošla bez ijednog ugriza. Drugi put su se sprijateljili i moj pas je Jeleni jeo iz ruke – a to nikada ne radi i treći put smo već bili na šetnji bez ikakvog problema. Treninzi se odvijaju jedanput tjedno po sat i pol i jako smo zadovoljni napredkom moga psa. Sada smo, od početka treniranja, svaki dan vani bez ikakvog straha za druge pse i ljude. Moj pas i ja smo konačno sretni.
Diana i Bak
“Naša mješanka Lucy stigla je u naš dom sa svoja 2,5 mjeseca. Mi prije nje nismo imali pse tako da nismo imali nikakvog prethodnog iskustva sa odgojem pasa i smatrali smo da ćemo uz nekoliko pročitanih knjiga i beskonačnog interneta uspjeti savladti nove izazove. No to nije baš išlo kako smo zamislili.
U jednom trenutku shvatila sam da trebamo pomoć jer su naš životni ritam ozbiljno promijenio da ne kažem ugrozio dolaskom Lucy. I tako sam se uhvatila istraživanja što se sve nudi na temu odgoja štenaca i nekako sam se zapravo lako odlučila za školu Vagabond i Jelenu.
Naš prvi sastanak bio je u našoj kući što je neopisivo važno jer samo tako Jelena može steći prav dojam o stvarnoj situaciji. Nama su tada glavni problemi bili skakanje po stolu i kuhinjskoj radnoj plohi, grickanje ukućana i gostiju i općenito nemogućnost naše kontrole prilikom obavljanja normalnih svakodnevnih poslova. Tako smo ponekad iznervirani njenim ponašanjem, vikali na nju, govorili joj Ne po sto puta, plašili je novinama čijeg se zvuka jako bojala ali nije bilo nikakvih pomaka, dapače čininlo mi se da je situacija sve gore.
I onda je došla Jelena, onako smirena i prijateljski raspoložena prema psu. Vidjelo se da drži sve konce u svojim rukama. Već prvi sat prezentirala nam je kroz razgovor toliko novih informacija da smo mi samo klimali glavomi upijali nove stavri koje su se najednom činilie tako jasnima i točnima. Važno je napomenuti da čovjek mora biti spreman da zapravo mi idemo u školu i učimo se kako postupati sa našim psom. Naravno Jelena nam sve pokazuje ali na nama je da to vježbamo svakodnevno.
I tako je nakon samo nekoliko susreta promjena bila očita. Lucy je sve manje skakala dok danas mirno gleda i sjedi dok mi sjedimo za stolom i jedemo. Grickanje smo smanjili iako je ostalo još malo nagona budući da ona ima u sebi ovčarskih gena. Sa 4 mjeseca sluša signale sjedi, lezi, dodji, mjesto, vidi, čekaj i jako smo ponosni na nju. Naravo kada smo u nekom drugom prostoru i uvjetima ide nam malo teže ali svjesni smo da još godinu i pol moramo raditi s njom da bi kasnije imali psa za poželjeti.
Još nešto, Jelena voli pse i radi svoj posao sa lakoćom, uvijek je spremna na razgovor i otvorena za sva pitanja, još i inzistira na tome tako da smo mi presretni što smo ju upoznali.“
Obitelj Lukinac
Moja ljubimica Lilly je mješanka irskog setera stara 3,5 godine, živahna, temperamentna i koliko god sam se trudila nikako nisam uspjela promijeniti neke stvari koje su mi u šetnji sa njom izazivale stres: vučenje na lajni, skakanje na ljude, bježanje po livadi i proždiranje svega jestivog na što bi naišla. Pokušala sam to riješiti na razne načine, išli smo u školicu, ali bez rezultata, nakon privremenog poboljšanja Lilly bi se ponovo vratila na staro. Polako sam izgubila nadu da ću ikada riješiti te probleme :-((((Prije mjesec dana dobila sam preporuku za Jelenu, odmah sam dogovorila trening na kojem nam je Jelena objasnila puno stvari o ponašanju pasa i dala upute za samostalno vježbanje. Na moje veliko iznenađenje, nakon samo par dana kliker treninga, šetnje sa ormicom i novog pristupa treningu Lilly se u šetnji počela ponašati drugačije, bila je smirenija, fokusiranija, pa sam se odlučila pustiti ju na livadu u naselju gdje je redovito bježala – Lilly više nije bježala, nije skakala na ljude i nije pojela sve što je našla na livadi…ohrabrena tim uspjehom nastavila sam marljivo trenirati svaki dan u uobičajenim šetnjama. Nakon mjesec dana treniranja ljudi nas zaustavljaju i dive se kako se Lilly lijepo ponaša i pitaju kak smo to postigli – a Lilly i ja se samo smješkamo 🙂
Beskrajno sam zahvalna Jeleni jer mi je pokazala kako mogu riješiti za mene neriješive probleme i kako mogu poboljšati komunikaciju sa mojom Lilly.
Svjetlana Petricevic
Moj prijatelj je 1,5 godinu star mješanac Charlie koji je udomljen s ceste sa 6 mjeseci starosti. Nažalost kao i većina takvih pasa bio je prepun raznih strahova i traumi i očito mu je manjkalo samopouzdanja, a “klasičan” i “uvriježen” način dresure i odgoja je dodatno pogoršao stvar. Tim više što je taman ulazio u još osjetljivije razdoblje puberteta i što ja osobno nisam sklona takvom načinu komunikacije. I sama sam bila nesigurna u to što radim i nisam u tome pronalazila nikakvu logiku. Nakon nekog vremena sam instinktivno izbacila korekcije, odnosno većinu njih, koje uključuju fizičku ili psihičku nelagodu, uvela samo nagrađivanje poželjnog i odmah vidjela pozitivne promjene. Ali, još uvijek to nije bilo to, još uvijek mu je nešto falilo.
Prijateljica mi je dala Jelenin kontakt i moram reći da sam oduševljena. Konačno se našao netko tko mi je potvrdio da nisu potrebni niti povišeni tonovi niti alfa pristupi kao ni potreba za izazivanjem najmanje nelagode kako bi se pas razvio u stabilnog i sretnog psa. Dapače, cijela metoda je iznimno nježna i logična što meni, a i mom psu u potpunosti odgovara. Jelena mi je dala još detaljnije upute, objasnila kako riješiti neke situacije za koje ja sama nisam pronalazila rješenje osim korekcije. Polako ali sigurno liječimo uzrok problema umjesto da ga samo potiskuje kada prolazi pored uzroka svojeg straha i napredak se vidi svaki dan. Neopisivo sam sretna što postoji način da mu olakšam njegove probleme dok sam ne stekne samopouzdanje, što se s ranijim metodama nije događalo.
I prije nego smo počeli raditi s Jelenom smo imali poprilično dobar odnos, ali i to se mijenja na još bolje i to očito. Maleni mi pokazuje sve više neograničenog povjerenja a samim time ga i ja sve više stičem u njega.
Najtoplije preporučam Jelenu i njene metode svima a pogotovo onima koji imaju pse sa problemima u ponašanju i s traumama, jer pomoći ima! Sve što je potrebno je ljubav, strpljenje i razumijevanje uzroka što Jelena zna predivno objasniti.
Igora Modrusan
Prije godinu i pol u moj život je ušao Ben…sasvim neplanirano, ali spremna na sve nove stvari koje me čekaju s moji četveronožnim prijateljem. Dok je bio štene sve je bilo u redu..međutim kad je moja beba polako počela odrastati pojavili su se problemi. Ben je imao agresivan pristup prema drugim psima. U početku samo prema nekima, te je ta situacija sve više eskalirala. Svi su mi govorili ” pa on je ovčar,oni su jako oštri psi, ne možeš to rješiti, daj ga nekom na selo”. Naravno, nisam nikom povjerovala i spremno sam se bacila na traženje školica po Zagrebu.U periodu od 6 mjeseci bili smo u dvije školice, obje se koriste sličnim metodama ”cukaj psa dok ne prestane režati”, a ja sam primjetila da ne samo da ti naši problemi nisu nestajali nego su se pogoršavali. Kad bi ja rekla da ja to ne želim i da je on još gori, govorili su mi da ga ne cukam dovoljno jako. A najgora stvar od svega je da se moj pas mene jako bojao…čim bi krenula rukom prema njemu on bi pognuo glavu i ne bi se dao maziti, da ne spominjem da mi nije htio doći na nasipu…pas bi otišao za nekim drugim (logično, za nekim ko ga ne maltletira i ne nanosi mu bol). Ja tada nisam niti shvaćala koliko ja svom psu odmažem, ali sam znala da to više ne želim raditi. Tada sam preko jedne pesoljubice doznala za Jelenu i ”neki drugi način rada”. Bila sam skeptična, ali vidjela sam da ovo dosada ne funkcionira, pa sam odlučila probati. Mislila sam: i tako sam već puno novaca, vremena i truda uložila, tako da ovo ne može škoditi. Tako sam došla u kontak s Jelenom, našla se kod nje prvi put, puno je razgovarala samnom i samo mi potvrdila i verbalizirala stvari koje sam ja mislila, ali ih nikad nisam rekla jer sam mislila da su krive…”ipak ti neki stručnjaci za pse znaju bolje”. Zapravo, Jelena mi je objasnila sve na jako jednostavan način i shvatila sam da se moj pas boji drugih i da je to razlog zašto tako reagira,a ne zato jer je oštar i agresivan….pokazala nam je način na koji ću raditi s njim, kako da smanjimo taj strah..i rekla mi da će stvari polako, ali ići na bolje, što ja zapravo i vidim. A najbolja stvar od svega je što se mene moj Ben više ne boji, na nasipu hoda uz mene, uvijek gleda gdje sam ja…malo po malo radimo na tom strahu, ali povezanost koju sada imamo se ne može usporediti s onim prije par mjeseci….moramo zahvaliti Jeleni što nam je otvorila oči i pokazala nam kako na lijep način raditi sa psom. Stvarno se vidi da ona ovaj posao, ako to mogu tako nazvati, radi iz ljubavi prema životinjama i da želi svo to svoje znanje i iskustvo podijeliti s drugima. Još moram napomenuti da je Jelena uvijek dostupna, preko moba, facea, neta…kako god…i to mi je više puta napomenula…tako da i njoj mogu javljati naš napredak…što i radim…od Bena velika pusa, a od mene veliko hvala 🙂Martina Superba
Kao i svi vlasnici pasa, tako smo se i mi sreli sa xy savjeta kako postupati sa psom. Zus je mješanac staforda, a još kao štene bio je vrlo plašljiv i nesiguran. Savjeti mnogih kako je dominantan, kako mi trebamo biti “alfe” i pokazat mu tko je gazda su nas doveli do toga da bude još gore. Nastali su problemi u odnosu sa psima, kasnije i sa ljudima. Loša socijalizacija, loše držanje leglu a zatim i naše “dominiranje” napravili su svoje. Šetnja sa psom nije predstavljala užitak, nego dodatan stres, pa smo šetali kad ima manje pasa, po ulicama di ih nema (nikako nismo mogli ući u ulicu u kojoj po dvorištima ima pasa jer bi to značilo čupanje ruke iz ramena) Maksimir, nasip ili bilo što takvo nije dolazilo u obzir. To nas je činilo tužnima i nesretnima. Prijateljica mi je predložila Jelenu jer je imala dobro iskustvo sa njom. Odlučili smo i mi i ne mogu opisat sreću koju smo osjetili kada smo vidjeli da takav rad sa psom stvarno djeluje. Pokazala nam je što da radimo u situacijama kada ide pas ili čovjek prema nama, kako proći pored psa koji laje u svom dvorištu i mi danas možemo šetati svuda. Neizmjerno smo joj zahvalni i žao nam je što nismo prije došli do nje. Šetnje više ne predstavljaju stres, i mi bolje razumijemo našeg psa.
Daria Sakic
Obracala sam se mnogim ustanovama sto se bave dresurom, ali njihov pristup mi se nije svidao pa sam odlucila da ja to sama radim. Tako pokusavajuci prosle su cetiri god. Tara je imala negativan pristup prema drugim psima. Medutim moja kcer mi je pronasla Jelenu. Dosla sam i odusevila se njenom mirnocm,pristupom i rekla to je to. Moram priznati da sam mislila da Tara nece nista htjeti jer ona ima izgraden svoj karakter. Nasla sam se s Jelenom na Tarinom terenu pokazala mi kako trebam radit i bas smo uzivale u toj setnji. Sada ja i moja Tara imamo radne setnje i uzivamo. Pomak je mali,ali znamo ako negdje zapne tu je Jelena uvijek za nas. Setnje nam nisu vise mucne i nemoramo izbjegavat druge pse. Preporucujem Jelenu svima koji imaju bilo kakav problem sa svojim ljubimcem. Ljudi nemojte cekati da produ godine ima pomoci uzivat ce te u svom ljubimcu. Jelena hvala! Tara i ja ti saljemo veliku pusu.
Ana!
Kada sam prvi put čula Jelenu preko telefona osjetila sam da ćemo se super slagati, to je onaj neki klik. Onda je Jelena došla kod nas upoznati Bartolomea (malog divljeg dečkića) i znala sam da će nam biti zabavno. Prije svega Jelena divno objašnjava i osjećate se u potpunosti opušteno dok radite vježbe sa svojom životinjom koje nikada niste isprobali niti znali da postoje. Moram priznati imala sam malo tremu, ali Jelena nas je skroz opustila i pretvorila učenje u zabavu. Sada bolje razumijem Barta, a i on nas. Život je lakiši odkad nas Jelena podučava ;). Svaki put naučim nešto novo o Bartu, ali i općenito o psima što me oduševljava. Više ne mogu ni zamisliti kako nam je bilo prije Jelene i njezine škole. No još važnije Jelena je divna osoba i to se točno vidi u njezinu radu sa životinjama. Imate ljude koji su stvoreni za nešto, a Jelena je zaista stvorena za životinje. Jelena mi te volimo.
Bartolomeo i obitelj Krpan (Mama, Luka i Petra)
Prije nešto više od godinu dana udomila nas je Noa, naša carska mješanka. Istina, prvotno smo vjerovale da je ona udomljena, a da smo mi udomiteljice, no… Prilikom biranja jedne od tri napuštene kujice, odabir je pao na, po našem tadašnjem sudu, najpristojniju a ujedno i najmanju kujicu koja je, dok se dijelila hrana, mirno sjedila i čekala da dođe na red za razliku od njenih sestara koje su nestrpljivo skakale. No, mir koji je demonstrirala nije bio duga vijeka i ubrzo smo se našle u problemima. Imale smo posla s hiperhiperaktivnim štencem, s jako puno energije i jednako puno strahova. S njom se konstantno trebalo baviti i smišljati aktivnosti koje bi joj koliko-toliko zaokupile pažnju. Što zbog preživljenog gladovanja dok je, skupa sa sestrama, napuštena lutala, što zbog nama nepoznatih trauma koje je prošla, njeno je ponašanje počelo ugrožavati našu koegzistenciju. Njezina nesigurnost i nervoza počesto su prerastali u agresiju. Naš mali stan je postao njezin teritorij na kojem je pribjegavala čuvanju frižidera, stola s hranom, veša, igračaka… Kretanje po stanu je postalo otežano, a svaki pokret koji bi je štrecnuo značio je potencijalni napad. Tako smo uskoro bile s modricama i ožiljcima po tijelu, a na spavanje smo odlazile bacajući komadiće parizera u suprotnom smjeru kako bismo uspjele umaknuti u sobu. Naravno, Nou ste mogli zeznuti jednom, ili dvaput, ali treći put – teško. Prijatelji su nas slušali u nevjerici, razni treneri pričali priče o tome da joj moramo pokazati tko je gazda, veterinari sugerirali kazne, vezivanje, da bi na kraju nemoćno predložili – “dajte ju nekom”. To nismo željele, no iz dana u dan je postajalo sve napornije i činilo se da ništa od onoga što smo radile ne pali.Konačno, prijateljica prijateljice je preko prijateljice došla do Jeleninog broja i, već u stadiju očaja, nazvale smo je. Ajde da probamo još i s njom, mislile smo. Ubrzo nas je posjetila i upoznala se sa zahtjevnom četveronožnom klijenticom. Za razliku od drugih čija se pomoć mahom temeljila na priči, ona je ubrzo nakon prvih pitanja, počela pokazivati što i kako trebamo raditi. Objasnila nam je da je puno toga što smo radile bilo kontraproduktivno i zaplovile smo na valu njenog pozitivnog pristupa. Jasno, nikakva se promjena nije dogodila preko noći. No, s Jelenom smo definirale prve ciljeve i svakodnevnom vježbom počele Nou učiti da joj se samokontrola i poslušnost isplate. Mi smo se, s druge strane, kretajući se po stanu, kuhajući i obavljajući svakodnevne poslove naučile razmišljati o uzroku, umjesto da saniramo posljedice Noinog ponašanja. Tako smo mogle biti korak ispred nje, postepeno joj pružajući sve manje vjerojatnosti da neželjeno ponašanje pretvori u obrazac koji će zadržati. Osim što nam je maksimalno izlazila u susret kad bismo dogovarale termine za individualni rad s Noom, Jelena nam je pri svakom kontaktu precizno ponavljala na što se trebamo fokusirati i što vježbati. Nije joj bilo teško odgovarati na naše mailove i slušati kukanja, pokušavala je kroz razgovor dokučiti razloge problematičnih reakcija i konstantno se trudila iznaći rješenje naših problema. Vidjelo se da joj je stalo i da zaista želi pomoći, te da “uzmi pare i bježi” nije njena metoda rada. Najkorisnija stvar koju nam je predložila i koja nam je uvelike olakšala život jest kupnja transportera. Našli smo mu prikladno mjesto i Nou uspjeli naviknuti na spavanje u njemu. Naravno, opet uz Jeleninu pomoć. Napokon su naše večeri i noći bile oslobođene agresivnih napada, a kretanje po stanu se normaliziralo.Kako su rezultati Jeleninog rada bili očiti, odlučile smo se i za njenu školu namijenjenu štencima tako da je Noa danas pseto s certifikatom. 🙂 Još uvijek je puna energije, obožava igru i trčanje, ali ipak je prihvatila pravila, vremenom se smirila i počela nam vjerovati.Zahvalne smo Jeleni. Danas se smijemo kad kažemo da nam je spasila gole živote, no u vrijeme Noinih agresivnih ispada nije nam ni najmanje bilo do smijanja. Noa je, može se reći, bila teška, ali i izazovna klijentica/ljubimica. Utoliko nam je draže što se Jelenin entuzijazam i način odgoja pokazao djelotvornim. Sad kad smo se sve skupa naučile ponašati, razmatramo koji bismo još od Jeleninih tečaja mogle upisati te tako nastaviti učiti i zabavljati se. Na četiri, ili dvije noge – svejedno. 🙂
Noa, Vanessa i Paulina
Naše iskustvo sa Vagabondom je odlično! Preporučamo svakome tko svom ljubimcu (i sebi) želi poboljšati kvalitetu zajedničkog života. Svi mi svojim ljubimcima pružamo puno pažnje, brige i ljubavi. Odgajamo ih onako kako najbolje znamo, no to često nije dovoljno. Način koji Jelena koristi i “komunicira” s našom Kayom (akita) i nama izuzetno je smiren te pozitivno motivirajući. Naša Kaya to osjeti i zaista brzo uči, osobito kada je na indivdualnim treninzima shvatila da će za ono što nauči biti dobro nagrađena (kasnije nagradice smanjujemo i uspješno ih zamjenjujemo pohvalama. Upravo onako kako nas je Jelena naučila.
Sve što nam se činilo teško, uz Jelenu postaje jednostavno. Svoje treninge prilagođava individualnim pristupom vlasniku i psu, osobito u našem slučaju gdje je zbog potrebne socijalizacije u početku (strah od ljudi), Kaya zahtijevala drugačiji pristup. Ovdje se ne radi samo o školovanju psa, već i edukaciji samog vlasnika. Svaki puta naučimo nešto novo o psihologiji pasa, a to vodi upravo željenom cilju, odnosno razvoju što boljeg odnosa između Kaye i nas. Kad svladamo poteškoće zbog kojih smo zatražili pomoć, već razmišljamo i tražimo nove izazove i što novo možemo naučiti. Ono što je bitno za napomenuti – Jelena ovaj posao zaista radi iz ljubavi i posvećena mu je u cijelosti. Uvijek spremna pomoći i na raspolaganju, ne ograničavajući se na radno vrijeme. Ono što planira odraditi to i napravi!
Zdravka Bacun
Draga Jelena,
Evo mene opet, ovaj puta da vam se zahvalim.
Moj novi ljubimac Chili, kako je došao u dobi od 7 mjeseci starosti već je imao neke navike i mušice
koje smo željeli ispraviti. Kako smo već imali kućnog ljubimca, mislili smo da ćemo to uz naše
predznanje riješiti. Ali to i nije baš tako.
Stoga Vam, još jednom zahvaljujem na strpljenju i savjetima.
Možda sam, ponekad i bila panično dosadna, brzo pisala e-mail da Vam opišem problem koji se pojavio,
ali Vi ste se uvijek sa puno razumijevanja, stručnosti i dobronamjernosti za mojeg ljubimca i mene
javili i puno mi pomogli savjetima.
Još jednom, puno hvala.
Lijepi pozdrav,
Ljiljana Scukanec
Od ranog djetinjstva živim sa psima i kad sam rodila svoju djecu odlučila sam im usaditi ljubav i poštovanje prema životinjama. Moja djeca odrastaju od pelena sa bokserima no to su bile ženke koje su mirnije i stabilnije i prije godinu dana odlučili smo se na nagovor najmlađeg sina na mužjaka. To je bilo jedno novo iskustvo za sve nas. Kad sam pozvala Jelenu upomoć mislila sam da će to trajati i da će biti komplicirano.
Međutim na naše sveopće iznenađenje i nekoliko Jeleninih dolazaka shvatila sam da vladamo situacijom i da su njeni savjeti vrlo jednostavni i dragocjeni i daju rezultate. Naravno ne ide ništa preko noći ali uključili smo se sa voljom i ljubavlju u odgoj našeg psa i sada imamo jednog sretnog i veselog psa koji nam je uljepšao život.I dalje radimo po Jeleninim savjetima s njim jer odgoj uvjek možemo nadograđivati.
Jelena hvala ti.
Melita Klindic
Malu Bellu pronasli smo na cesti kad je imala 4,5 mj. Imamo i naseg predragog Westija Bucka koji ima 11 godina. Od prvog trena smo an gazirali Jelenu.Jelenin pristup prema psima je toliko pozitivno djelovao na nas, da smo uvidjeli da smo jako malo znali o psima ( a mislili smo da znamo puno jer smo vec imali pse tijekom zivota).
Bella ( krizanka njem.ovcara) danas ima oko 7 mjeseci, jako brzo uci i svakim danom sve vise napreduje! Jako voli nase 3 djece isto kao i oni nju! Zahvaljujemo se nasoj dragoj Jeleni sto nam je pomogla i pokazala kako odgajati nasu Bellu na pozitivan i ispravan nacin! Zeljno iscekujemo svaki njen dolazak!!!
Obitelj Pudic
Jako sam zadovoljna s nacinom rada sa klikerom, u 2 tjedna i 2 Jelenina dolazka do sada Tia je naučila neke osnovne stvari koje ju ja sama u 6 mjeseci nisam uspjela naučiti, tako da preporučam svima koj imaju problema s odgojem peseka nek nazovu Jelenu stvarno se isplati 🙂
Lena Bakaric