Molim, ne prilazite! Koliko puta ste tu rečenicu izgovorili dok ste se šetali sa svojim psom?
Bilo da se radi o odraslim ljudima, djeci ili psima.
Možete psu i sebi dodatno pomoči tako da stavite žutu oznaku na povodnik.
Naravno, postoje razni razlozi zašto ponekad ili uvijek ne želimo da netko prilazi našem psu (projekt to odlično pokriva i objašnjava). Ovdje ću se više osvrnuti na pse koji imaju neke probleme u ponašanju.
Više informacija o Projektu žuti pas potražite ovdje:
http://gulahund.se/hrvatski-croatian/
https://www.facebook.com/ZutipasHrvatska/
Tu rečenicu je važno izreći kao informaciju prema drugima no nije dobro zadržati se nakon nje i krenuti objašnjavati zašto je to tako.
Za to postoji više razloga.
Najvažniji razlog je vaš pas, njemu se to prvenstveno dešava – ta situacija koja mu izaziva stres. Na povodniku je i nema potpunu kontrolu nad situacijom.
Zapamtite ako je vaš pas reaktivan (reži, laje, škljoca zubima na druge pse, odrasle ljude, djecu) to je moralo krenuti iz neke nelagode, nesigurnosti i straha.
Ako nije reaktivanog ponašanja u takvim situacijama, tada će pokazati nelagodu/strah kroz pokušaj skrivanja, može natezati povodac u drugom smjeru, stati na mjestu (freeze), stisnuti se (grba na leđima uz povijeni rep), leći na leđa uz povijeni rep, davati smirujuče signale i drugo…
Da bi pomogli vašem psu (a to bi vam trebao biti glavni cilj) važno je nastaviti se kretati. Ako ostanete kraj izvora stresa/straha taj osjećaj (emocija) će se samo povećavati jer pas zna da nema IZBOR odlaska iz situacije.
Probajte zamisliti da prema vama stiže nešto što vas jako plaši (zmija, pauk, tornado, ubojica..može biti i nešto drugima naizgled nerealno no VAS plaši).
Što će vam najviše pomoći? Što želite prvo napraviti?
Pobjeći ili se braniti.
Kako bi se osjećali da vas netko drži za ruku, stoji i ne da vam da odete dalje a ako se krenete braniti još se ljuti na vas?
Ovdje možete pročitati nešto više o strahovima: https://www.vagabond.com.hr/program-strahovi-kod-pasa/
Znači važno je nastaviti se kretati. Potrebno je omogućiti psu izlaz iz situacije, još bolje je raditi prevenciju kako ne bi ni dolazilo do toga da se vaš pas boji i da smatra da se treba braniti. Kako ne bi produbljivao emociju.
Znači kažete “Molim, ne prilazite” i krenete dalje. Vjerujte, nećete uspiti objasniti osobama na cesti razloge zašto je tako jer oni znaju najbolje, čut ćete razne savjete koji su najčešće kontraproduktivni ili će vas čak i početi vrijeđati. Svaka časti iznimkama naravno, no nema baš smisla to testirati (tražiti plodno tlo, na uštrp vešeg psa).
Nećete ništa korisno postići a vašem psu ćete samo produbiti negativne asocijacije pa posljedično i emocije te time “dokazati” psu da to sto ga plaši definitivno JE strašno jer svaki put kad to nešto sretne on nema izlaz iz toga.
Još je gore kada netko konkretno krene prema psu (s rukom ili kad drugi pas dođe preblizu).
Vaš pas će samo naučiti da treba biti što jasniji u izražavanju da ne želi da mu se prilazi (ima na to pravo i u svojoj glavi legitimne razloge) pa može doći i do ugriza ili većih trauma/fobija.
Ono što nikako ne savjetujem je da kažete “moj pas se boji” ili “moj pas ne voli djecu/pse” itd…
Tada ćete aktivirati suprotnu reakciju od željene gdje će vam najčešće ta osoba reci: “ali MENE se neće bojati, ja znam sa psima” ili “MENE psi jako vole, sad ću vam ja pokazati”. Pa krene prema psu, vas pas zareži ili ugrize i vi dobijete prijavu i brdo problema.
Ako je u pitanju drugi pas, tada će reći “ali moj pas je prijateljski raspoložen”. Pa ako vi kažete “ali MOJ NIJE” tada kreću osude, opet najčešće kontraproduktivni savjeti ili vrijeđanja.
Zato ponavljam, radi svojeg psa a i vašeg osobnog mira – udahnite duboko i krenite dalje…