Često očekujemo od svojih pasa da odmah shvate što (ne) želimo da rade, da se ponašaju uvijek onako kako nama odgovara i da se idilično uklope u naš način života. No vrlo često psi ne razumiju što stvarno želimo od njih, ne ponašaju se uvijek onako kako želimo, niti se njihovo ponašanje idealno uklapa u naš život. Naš najčešći zaključak je – da su zločesti, tvrdoglavi, razmaženi itd..
No sa psećeg stajališta priča je nešto drugačija.
Psi stvaraju asocijacije u trenutku, dok su naše asocijacije vezane za veći kontekst. Zato jednaka situacija neće nužno biti jednako shvaćena našim očima i očima našeg psa. Kako bi psi mogli shvatiti što stvarno želimo od njih, mi u svojoj komunikaciji trebamo biti jasni – no na pseći način jasni, ne na naš. Na nama je da potičemo, usmjeravamo i motiviramo svoje ljubimce da se ponašaju na način koji nama odgovara.
Ako pas ne radi ono sto želimo, to nije jer je zločest ili slično, već samo radi ono što mu je u prošlosti donosilo neku korist/ugodu. Ili jednostavno radi ono što je za psa kao vrstu prirodno. Ako želimo da pas radi nešto tada mu to trebamo objasniti i omogućiti.
Dok smo mi zauzeti zabranjivanjem svega i svačega, naš pas nema ni priliku saznati što je za nas poželjno ponašanje. Također vrlo često ne uzimamo u obzir prirodne potrebe svoga psa, koje su također do jedne mjere genski određene. Na pseće ponašanje također utječe i njihova dob, temperament, karakter te okolnosti u kojima se nalaze. Nažalost, vrlo često pri odabiru psa ne razmišljamo tako i namećemo im svoja očekivanja koja su ponekad nerealna.
Stoga puno stvari trebamo uzeti u obzir prije nego počnemo očekivati da se pas idealno uklopi u naš stil života. Svakako bismo o tome trebali razmisliti prije nabavke psa.
A ako već imamo psa, trebali bismo se potruditi otkriti koje su njegove potrebe i želje, te vidjeti koje se poklapaju s našima, a koje ne i prema tome raditi plan.
Kod onih različitih, na nama je da pomognemo psu da svoje potrebe na neki način zadovolji (jer smo mi odgovorni za njega i njegov život), te ga kroz trening i odgoj naučiti da zavoli i one stvari koje su nama važne.
To nekada nije jednostavno ili lagano no svakako je moguće 🙂
Kao primjer ću navesti ovo: ako imamo psa koji je mlad ili je veseloga temperamenta, tada je na nama da mu pružimo dovoljno mentalne i fizičke zabave, umjesto da nas smeta njegovo skakanje po kući, natezanje stvari, lajanje i slično. No isto tako trebamo učiti psa kako da se opusti i bude miran u kući (svojevoljno, ne na silu), te mu ponuditi nešto drugo što može raditi, a sto neće remetiti naš mir ili raspored. Znači, trebamo razviti međusobno razumijevanje, odnosno naći zajednički jezik.
Pronaći ritam i balans.
Zato razmislite unaprijed sto želite da vaš pas radi (dok ručate, gledate televiziju, kada vam dođu gosti itd..), te ga odmah to učite. S time ćete smanjiti frustraciju kod vas i kod psa, jer će on/ona znati što je za nas poželjno ponašanje, te će ga rado i sam/a nuditi (ako smo ga učili uz pozitivne metode). Automatski se ljubimac u isto to vrijeme ne može ponašati na nama nepoželjan način! 🙂
Dakle, što je nama jasnije sto želimo od njihovog ponašanja, i njima će biti lakše ispuniti naša očekivanja.
Na ovaj način im to omogućujemo.
