Kako biste znali odabrati osobu koja će vam pomoći u odgoju vašeg psa, nemojte se bojati pitati pitanja. U današnje doba jako je popularno “baviti se psima”, i svi su veliki znalci i stručnjaci. Ljudi često smatraju da znaju sve o psima ako su tijekom svog života imali pse ili čak samo jednog psa.
Najviše znalaca možete susresti u šetnji, u parku, gdje su svi puni savjeta. Netko je pročitao knjigu, netko je gledao tv emisiju, netko je išao na tečaj, netko je to naučio sam preko svojih pasa…hm…no ima li takva osoba pozadinu i iskustvo potrebno da bi nekomu dao savjet, a kamoli pokazao kako pravilno odgajati vašega psa? Shvaćaju li takvi ljudi da je velika odgovornost davati nekomu savjete i koristiti se raznim metodama koje će utjecati na život tog psa, njegovog skrbnika, cijelu obitelj i cijelu okolinu? Takvi savjeti mogu čak postati i opasni…
Nažalost u svijetu, kao i kod nas, bilo tko može se prozvati “trenerom pasa”, to još nije regulirano. Znanje i institucije gdje se o tome može učiti postoje, no još uvijek osoba ne mora biti educirana kako bi se “bavila sa psima” i od toga zarađivala.
Pa kako onda znati komu vjerovati?
Pitajte pitanja. Koristite se također svojom intuicijom, logikom i razumom. Ako vam se neka metoda ne svidi ili je ne razumijete, recite. Nazovimo za potrebe ovoga Bloga takvu osobu “Trener”. Trener bi trebao znati objasniti podlogu koja stoji iza metode, sto ona treba postići i zašto smatra da odgovara vama i vašem psu. Znaci, pitajte. Trener koji ima dobru edukacijsku pozadinu, znanje i u potpunosti razumije i poznaje metodu kojom radi trebao bi vam bez problema sve to moći objasniti.
Što znači imati edukacijsku podlogu i pozadinu? To znaci da osoba ne poznaje samo metodu, već i filozofiju koja stoji iza nje, i sve njezine komponente. Znaci da može vidjeti cijelu problematiku u dubinu i širinu, a ne samo površno i plošno. Znači da dobro zna cijelu abecedu a ne samo A,B,C – jer to je nešto sto svatko može pročitati, pogledati video, kopirati nekoga dok ga je gledao itd…
Ako postavljate pitanja, lako ćete otkriti seže li znanje te osobe dalje od C…
Također ima i onih trenera koji dobro poznaju teoriju, no kad je praksa u pitanju, tu se izgube. Zato ih slobodno pitajte da vam pokažu ako nisu i ako vama ne ide ili vam nije jasno kako. Nije jednako nekomu govoriti što da napravi i moći to sam izvesti. Trener s iskustvom i znanjem snaći će se sa svakim psom.
Dobar trener trebao bi znati lako prenijeti znanje , kako bi ga vi znali pravilno prenijeti na psa. Znači treba vas obučiti kako raditi sa svojim psom, jer je to vaš pas koji s vama živi i vi trebate razviti odnos s njim. Naravno da pas treba i trenera prihvatiti kako bi vam mogao pokazati što i kako, te da psu učenje nije stresno. No naglasak treba biti na vašem odnosu.
Zato je potrebno pitati potencijalnog Trenera gdje je naučio to što tvrdi zna, od koga, koliko dugo se time bavi, s kakvim psima je radio, itd…
I da se vratim na razne znalce o psima, nemojte da vam je dovoljno ako vam netko kaže 10 godina ili cijeli život bavim se psima. Super, no što je ta osoba točno radila sa psima to vrijeme? Imala ih kao kućne ljubimce, šetala se s njima, igrala se s njima.. što to znači baviti se psima? Kvalificira li ih to da budu Treneri, da utječu na život vašeg psa i vas, i da vam još to naplate?
U ovoj prići postoji još i problematika vezana za izbor samih metoda. Osobno sam pobornik isključivo pozitivnih metoda (link na informacije o pozitivnim metodama i komunikaciji u radu – http://www.vagabond.hr/pozitivna-komunikacija/), no ima i onih koji govore da se koriste pozitivnim metodama, no nije im problem psa cuknuti ili tražiti od njega nešto nerealno.
Zato pitajte unaprijed točno kakve metode upotrebljavaju i zašto.
Nažalost događa se i to da ima trenera koji upotrebljavaju pozitivne metode no ne znaju ih provesti do kraja, i onda su krajnji rezultati loši ili ih nema. Tada čine problem onima koji uspješno koriste takve metode, jer moraju prvo ljude uvjeravati u to da one stvarno funkcioniraju.
Zato pitajte trenere kako zapravo funkcionira metoda koju upotrebljavaju, zašto ih upotrebljavaju, kako izgleda proces, ima li nekih nuspojava, i ako ima, kako ih riješiti.
Pozitivne metode jako su moćne ako se pravilno izvode, no u rukama Trenera koji ih ne razumiju ili ne poznaju dovoljno one gube tu moć i dolaze na loš glas. Šteta…
Zato, kad vam Trener kaže napravite tako i tako ili nemojte to raditi, slobodno pitajte Zašto. Na kraju dana vi ste taj/ta koja se najviše bavi svojim psom i bitno je da točno znate što radite i zašto.
Zato se dobro raspitajte i razmislite komu dajete svoga psa i sebe u ruke jer sve to utječe na razvoj psa, na daljnje ponašanje, kao i na vaš odnos.
Nemojte to olako shvatiti. Posljedice mogu biti ozbiljne.
I za kraj, biti trener pasa NE ZNAČI da je osoba educirana i za rješavanje problema u ponašanju – kao što su strahovi ili reaktivnost (agresivan ponašanja). To su dvije različite discipline, hajdemo to tako reći. Dobar trener svakako treba dobro razumjeti pseće ponašanje, no za rad sa psima koji imaju probleme u ponašanju potrebno je kvalitetno nadograditi znanje.
To je kao da miješamo sportskog trenera sa psihologom. Zamislite koliko je tek tu štete moguće nanijeti…