Članak je izašao i u mojoj kolumni na portalu Naturala.hr:
http://www.naturala.hr/pseca-setnja-i-njuskanje/3857/
Svi znamo da je psa važno prošetati, i to više puta dnevno. Osim toga često imamo određenu predodžbu kako šetnja treba izgledati no naš ljubimac se s time ne bi baš uvijek složio.
Šetnja je razdoblje gdje psi najviše mogu iskazati svoje prirodno ponašanje. Za psa kao vrstu je izuzetno važno istraživati okolinu i njuškati. Naravno imamo i onaj uglavnom manji broj pasa koji nije toliko oduševljen šetnjom, no i oni vole pronjuškati okolinu.
Kakva će biti šetnja određuje pas, odnosno trebao bi to moći. Na njegove želje utječe njegova dob, karakter, prijašnja iskustva, okolina, vrijeme, trenutno raspoloženje, zdravlje; dok na tijek šetnje utječemo najčešće (ponekad na njegovu žalost) – mi.
Nekoć se vjerovalo i savjetovalo da pas ne smije njuškati već da mora konstantno hodati nama uz nogu (naravno, to ne znači da nas pas treba potezati već da ima neku skobodu kretanja).
No pas ima svoje viđenje svijeta tako i šetnje. Mi jesmo i trebamo biti važni, no tako da nas pas rado bira i želi boraviti pokraj nas. Da bi pas to rado napravio trebamo ga učiti da smo mi vrjedniji od svih drugih vrijednosti vani, a to nije lagano, jer se natječemo s prirodom.
No osim veze s nama, psu je svakako važno kretati se i istraživati.
Psi velikim dijelom istražuju s nosom kako bi „pročitali“ što se dešava u njihovoj okolini. Tako dobivaju cijeli niz važnih informacija. Koliko im je važno nešto pročitati ovisit će i o pasmini te o spolu psa. Primjerice, lovačkim pasminama i mužjacima su neke informacije na visokoj listi važnosti.
Što se dešava ako psu ne omogućimo „pročitati novine“? Najčešće dolazi do frustracije, ali i do nesigurnosti jer nemaju priliku saznati što se dešava u okolini. Kod plahih pasa to je posebno važno, omogućiti im njuškanje da znaju što se sve zbiva oko njih. Da znaju na čemu su.
S druge strane, ako pak plahi pas ne želi uopće njuškati to nam je znak da je u strahu.
Jednom kada takav pas počne njuškati u šetnji to je za nas dobar znak. To znači da se dovoljno opustio da isključi (odnosne ne uključi) obrambeni mehanizam (bježim ili se branim) i da kreće u istraživanje i „čitanje“ okoline.
Što to sve znači za nas? Da trebamo izbrisati naučeno i prihvatiti da naš pas bolje zna od nas što mu odgovara i da trebamo to poštovati. Tada će pas doći doma zadovoljan i ispunjen a ne isfrustriran. Za psa je njuškanje i mentalna stimulacija te će se prije i umoriti.
Za nas to također znači da nam se ništa strašno neće dogoditi ako ostanemo na jednom mjestu pa čak i par minuta dok naš pas ne zadovolji svoje potrebe istraživanja.
Naravno da je kretanje važno, no jednako je važno i omogućiti mu da bude pas, da radi ono što je za njegovu vrstu važno. Osim što im često ne damo da njuškaju, isto tako određujemo tempo šetnje i rutu. Pitanje je odgovara li to sve našem psu. Pogledavajmo češće prema njima dok ih šećemo, svašta nam poručuju.
Ako naš pas nije raspoložen za druženje sa psima već radije njuška to je normalno, dapače prirodno je. Psi su si zanimljivi dok odrastaju, generalno govoreći kasnije im interakcija sa psima nije toliko važna (osim prijateljstva s nekim psima).
Također ako vaš pas stane na svakom uglu, i to je normalno. Ako ne dođe na prvi poziv jer se zanio s njuškanjem i to je normalno, te se ne trebamo odmah frustrirati i ljutiti. Samo mu je ta informacija od velike vrijednosti.
Općenito se prečesto ljutimo i zabranjujemo psima radnje koje su za njih jako važne. Naravno da trebamo paziti na sigurnost psa i nećemo dopustiti da pas radi sve što poželi jer bi vjerojatno netko nastradao. No trebamo im omogućiti što prirodnije ponašanje što je više moguće u okvirima okolnosti.
Ako se pas nije puno kretao i više je njuškao možete nadoknadili kretanje na druge načine. Možete produljiti trajanje šetnje tako da izbalansirate omjer kretanja i njuškanja, možete bacati štap/igračku ako to voli (s tim nije dobro pretjerivati), dogovoriti šetnju s prijateljem s kojim će malo protrčati, ideja je puno. No važno je dozvoliti i ukomponirati njihovu želju za istraživanjem. Da, to će ponekad značiti i promjenu rute i smjera kretanja.
Ako je vaš ljubimac pak previše okupiran s njuškanjem pa teško ili uopće ne dolazi na poziv, ne miče se smjesta više od par minuta ili će rado odlutati za mirisom tada trebate kroz trening i rad doći do toga da uspijete dobiti pseću pažnju unatoč tomu.
Za početak kao pomagalo možete koristiti dugi radni povodnik, nositi poslastice koje su visoke vrijednosti za psa, te učiti psa signal s kojim čete ga na pozitivan način moči „odlijepiti“ od mirisa. Nagraditi za to obilato i ići dalje. Tako psa preusmjeravate i smanjujte šansu za frustracijom. Osim hrane nagrada može biti da može ponovno njuškati, potrčati za lopticom ili što je već za vašeg psa od velike važnosti/vrijednosti.
Takvim psima svakako treba omogućiti i njuškanje no važno je imati i ponašanje pod kontrolom.
Naravno treba paziti na sigurnost psa, pogotovo kod pasa koji vole jesti sve što vide. Njih ćete pojačano nadzirati i puštati da njuškaju dalje od smeća i na preglednim prostorima.
Znači sljedeći put kada Floki zakopa nos negdje, udahnite duboko i dajte mu priliku da sudjeluje u kvartovskim zbivanjima.