Članak je objavljen i u mojoj kolumni na portalu Naturala.hr:
http://www.naturala.hr/naturala-kolumne/setnja-kao-trening-2437/autor-3068.html
Svaka šetnja može biti i trening, odnosno prilika za rad sa psom – to vrijeme ionako posvećujete svojem psu pa zašto ga ne biste maksimalno iskoristili? Šetnja bi trebala biti aktivna, što znači da naša pažnja treba biti usmjerena na psa – time imamo priliku na vrijeme uočiti razna pseća ponašanja koja nam govore je li psu dosadno, osjeća li se ugodno (drugi psi, djeca), je li mu vruće/hladno, je li umoran, kakve namjere ima (putem psećega govora tijela) i slično.
Ako smo u šetnji pasivni i ne obraćamo pozornost na psa, nećemo na vrijeme uočiti je li pas primijetio mačku preko ceste, dijete, psa s kojim se ne slaže, smeće na cesti, staklo na koje može nagaziti i slično. Nećemo primijetiti možda ni to da šetnja našem psu ne pruža zadovoljstvo, a ona bi trebala biti vrijeme posvećeno psu – prilika za to da pas bude pas i da uživa u prirodi. Također tako učimo psa da nismo vani važni, jer ga ili ignoriramo ili ga odvlačimo od stvari koje ga zabavljaju.
Ako pas vani ima neki veći problem (reaktivnost na druge pse, strahovi, i dr.), uz pomoć stručnjaka za ponašanje pasa, u svakoj šetnji možete usput i raditi na problemu. Pogotovo tada vaša šetnja treba biti aktivna, pozornost treba stalno biti na psu i njegovom ponašanju, kako biste mogli reagirati na vrijeme i na pravilan način.
Također, naprimjer, ako je naš pas plah i nije mu vani ugodno, neprimjećivanje znakova može pogoršati situaciju.
Tada se trebamo posebno potruditi da pas stvara vani pozitivne asocijacije, te bi u početku naše šetnje trebale biti kraće (ako i dalje šećemo u izazovnim okolnostima za psa). Kod kuće tada psu pružamo dovoljno mentalne aktivnosti, uz više igre, da nadoknadimo šetnju.
Također ćemo češće probati naći mirne rute i ići više u prirodu sa psom gdje on može kako volim reći – biti pas. Opustiti se.
Dakle, svaku šetnju možemo iskoristiti i učiti svojega psa nešto novo ili ponavljati naučeno, pogotovo ako pas radi neke stvari koje mi smatramo neprimjerenima.
Svakako, važno je u početku tražiti što mirnije okolnosti i što manje distrakcija kako bi pas uopće mogao biti uspješan u učenju.
Postepeno idete u teže okolnosti.
To ne znači da ćete sa psom trenirati cijelo vrijeme, dapače, trening treba trajati kraće, no tijekom šetnje ga treba povremeno ponavljati. U suprotnom pas neće imati priliku njuškati, šetati, trčati ili se igrati u svojem tempu i na svoj način. A i sma trening mu može dosaditi.
Treba pronaći balans, kako biste razvijali odnos i radili sa psom, no s druge strane pustili psa da se mentalno odmori ili/i zabavi.
I igra sa psom tijekom šetnje može biti oblik treninga. Naprimjer, dok psu bacamo štap, možemo ga učiti da štap pusti, da sjedne, da čeka, da donese… Naravno, treba koristiti pozitivne metode kako u psu igra ne bi izazvala frustraciju, umjesto da mu pruža zadovoljstvo. Tako pas uči samokontrolu, uči nešto novo, umara se mentalno, te razvijamo pozitivan odnos kroz igru.
