Neka skače, mene ne smeta – koliko puta ste to čuli dok ste pokušavali zamoliti ljude da ne maze vašeg psa dok skače?
No skaknje na ljude/djecu zapravo nije ponašanje koje želimo poticati.
Pas će ponavljati one radnje koje su mu u prošlosti donosile korist/ugodu. Skakanje se često nagrađuje dok su psi u štenećoj dobi jer nam je to tada slatko i ne smeta nas.
Pas uči od malena da se isplati biti na stražnjim nogama i želi prirodno doći što bliže našem licu da nas pozdrave.
No onda kad pas poraste (pogotovo kada se radi o srednjim i velikim psima) tada nas to najčešće počne smetati. Pogotovo kad je pas blatnjav, nosimo vrećice dok ulazimo u stan, bas smo se fino obukli itd…
Ako ne smeta nas najčešće će smetati ljude (odrasle i djecu) na cesti (ili goste) te stavljamo njih, sebe i psa u vrlo nezgodne situacije.
Tada psa bunimo jer ne može razumjeti zašto nešto što je vrijedilo u prošlosti sada donosi negativne posljedice. Vičemo na psa, odgurujemo ga i nervozni smo (iako će neki psi i to protumačiti kao oblik nagrade jer dobivaju našu pažnju pa makar i negativnu).
Neki će vas savjetovati da psa trebate kazniti za takvo ponašanje jer želi dominirati vama (no o tome se uopće ne radi, evo link na članak o dominaciji: https://www.vagabond.hr/dominacija-kod-vukovapasa-prvi-dio/.
Ili će vam reći da ga odučite tako da mu jako stanete na stražnju nogu ili ga udarite koljenom u prsa. No tada psu nanosite bol i zastrašujte ga a on ne razumije zašto se vi pretvarate u izvor negativne posljedice i nepotrebno narušavate odnos sa psom.
Najlakši način je učiti psa od početka da ne skače, znači da uopće ne otkrije da se to isplati i da donosi ugodu. To ćemo raditi kroz prevenciju, znači mazit ćemo psa dok su mu sve 4 šapice na podu PRIJE nego mu je uopće palo na pamet skočiti na nas. Znači idealno u štenećoj dobi. Ako pas dolazi od uzgajivača i oni bi trebali pripaziti na takve stvari i paziti da se psići maze samo dok stoje, sjede ili leže.
Trebamo biti brzi (znači nagraditi psa na vrijeme) i potpuno dosljedni u tome. Tada nije fer povremeno pomaziti psa ako ipak skoči jer će on tu radnju htjeti ponavljati i samo ćemo ga buniti i stavljati u poziciju da ga se kad tad za to počne kažnjavati (jer će nas kad tad to početi smetati). Ako pak želimo da naš pas skoči na nas, onda možemo uvesti vizualni/verbalni signal kao HOP te psa nagraditi samo kada skoči kada je čuo signal.
Ako se pak dogodi da pas ipak skoči tad je najbolje lagano se okrenuti i odmaknuti. Čim su šapice na podu nastavljamo to ponašanje nagrađivati. Važno je da je omjer prevencije veći od ignoriranja ponašanja jer u suprotnom može doći do pojačanog ponašanja i frustracije u učenju.
Ako se radi o odraslom psu koji je bio nagrađivan za takvo ponašanje u prošlosti ili su ga nagrađivali ljudi na cesti ili naši gosti iako mi to nismo htjeli, tada će malo potrajati da psa odučimo od toga. Što je veća povijest nagrađivanja nekog ponašanja utoliko će najvjerojatnije i dulje trajati da to promijenimo.
Znači tu trebamo koristiti jako puno prevencije i obilato psa nagraditi PRIJE nego je uspio skočiti.
NAPOMENA – ako je pas umno umoran ili preuzbuđen tada je učenje otežano i postoji veća šansa da će ipak skočiti jer se tada uključuje «auto pilot» i tijelo radi automatske radnje koje su u prošlosti donosile korist/ugodu.
Tada trebamo psu malo više pomoći da bude uspješan, npr. kroz management – kad dolaze gosti će biti na povodniku ili iza vratašca za bebe (baby gate). Pa vježbati “ne skakanje” kada je smireniji ili umno prisutniji.
Važno je paziti da se svi koji dolaze u kontakt sa psom pridržavaju uputa, što nije uvijek lagano. Pogotovo kada netko tvrdi da njega ne smeta i dopušta psu da skače i pritom ga mazi.
Tada se nemojte ljutiti na psa, već ga učite da kad vidi druge ljude da recimo prvo pogleda u vas, pa tada odlučite želite li reći signal Idemo pa otići dalje da uopće nema susreta (socijalizacija psa ionako NE znači da učimo psa da treba priči svakom živom biću, o tome sam više ovdje pisala: https://www.vagabond.hr/sto-nije-socijalizacija-pasa-prvi-dio/) ili zamoliti osobu da pomogne u odgoju i da pomazi psa nisko (dok su sve 4 šape na podu ili dok sjedi). Pod uvjetom da se radi o psu koji se veseli ljudima.
Što god odlučili važno je pomoći psu da bude uspješan, pogotovo ako su okolnosti teške i izazovne za njega.
Možemo pomoći i s poslasticama da ga motiviramo da ostane nisko ili da ne krene skakati a vidimo da želi.
Uvijek je bolje spriječiti nego liječiti 🙂 Zato budimo dosljedni i mazimo psa PRIJE nego je skočio kako ne bi to uopće otkrio ili da ga učimo da se od sada to više isplati.
Zato zamolba da pomognemo jedni drugima i poštujemo ako nas netko zamoli da ne mazimo psa sve dok ne stoji mirno ili sjedi mirno, da slušamo upute.
Ili da uopće ne prilazimo ako nas to mole. Općenito zapravo ne trebamo prilaziti nepoznatim psima, iz više razloga.
Pogotovo što da bi psa nisko mazili mi se trebamo sagnuti ili se spustiti na razinu psa što može biti potencijalno opasno. Pogotovo ako ne znamo čitati govor tijela psa i ako ne znamo ispravno maziti psa (na kojim dijelovima tijela, kako dugo itd…).
Nadalje, veliki broj mojih klijenata koji udome pse često muku muče i sa skakanjem pa vas molim i da ako ste volonter u nekom skloništu ili odete povremeno prošetati i pomaziti pse da ih mazite nisko i pazite da ne nagrađujete takvo ponašanje.
Neki psi su toliko željni pažnje da će htjeti jako skakati i bit će preuzbuđeni pa njima trebate malo više pomoći oko toga. Znajte da je to vrijedno jer kada se takav pas udomi a odučio se od lakše će se uklopiti u obitelj i prije će sve sjesti na svoje mjesto.
Neki psi su stvarno «grubi» u svojem izražavanju emocija i nije svejedno ako nas ili nekoga pogrebu po licu sa šapom, naprave masnice itd…
Pogotovo kada se radi o djeci!
Pas tada nije zločest samo radi ono što smatra da je isplativo, no uz našu dosljednu pomoć možemo to promijeniti 🙂
